Povijest škole

Škola za medicinske sestre Mlinarska prva je stručna škola za izobrazbu medicinskih sestara u sjevernoj Hrvatskoj. Njen osnutak potaknut je s ciljem da bude sudionik u razvoju preventivne i socijalne medicine na početku 20. st. U tu je svrhu 1927. godine dr. Andrija Štampar osnovao Školu narodnog zdravlja u Zagrebu, kao stručno učilište za osposobljavanje zaposlenih za primjenu socijalne medicine u praksi. Dr. Štampar je također utemeljitelj sestrinstva kao struke i suosnivač je naše škole u Mlinarskoj. Pokretač je niza aktivnosti za unapređenje sestrinske struke.

Poticaj za osnutak Škole za sestre pomoćnice dao je 1920. godine dr. Vladimir Čepulić. Podržao ga je i dr. Štampar. Tako je škola utemeljena 1921. godine kao prva škola za sestre u Zagrebu. Prvi direktor bio je sam osnivač, dr. Čepulić.

Škola je imala socijalno-medicinsko i bolničko usmjerenje. Prve sestre su bile sestre bolničarke i sestre pomoćnice. Škola je isprva smještena u Zakladnoj bolnici i Dispanzeru za plućne bolesti u Zagrebu. Izobrazbeni procesi sadržavali su teoretsku i praktičnu nastavu, a trajali su godinu dana. Od 1923. godine škola djeluje u Mlinarskoj ulici unutar pet drvenih paviljona (baraka) dobivenih od Njemačke nakon prvog svjetskog rata. U njima je organiziran smještaj i nastava za učenice i njihove sestre-nastavnice. Škola se pročula po kvaliteti izobrazbe pa joj je Rockefellerova fondacija, koja je podupirala razvoj zdravstvenih ustanova, godine 1925. darovala novčanu pomoć. Tim su sredstvima izgrađeni zidani objekti koji su i danas u funkciji.

Od 1924. godine potpuno su odijeljena usmjerenja sestrinsko i bolničarsko. Za sestrinsko su se upisivale  učenice iz građanstva, a za bolničko redovnice. Izobrazba je trajala dvije godine. Praktična nastava odvijala se u svim raspoloživim bolnicama. Paralelno s razvojem programa socijalne medicine nadograđivan je i nastavni program Škole za sestre pomoćnice. Tako je škola 1929. godine pripojena Školi narodnog zdravlja i od tada traje tri godine. Učenice su u pravilu i dalje stanovale u internatu u sklopu škole u Mlinarskoj.

Znanje je provjeravano po fakultetskom sustavu. Dr. Čepulić je obnašao dužnost direktora od osnutka škole do 1925. godine. Prve diplomirane sestre iz građanstva u školi su počele raditi 1925. kao sestre nastavnice. Škola je već 1929. godine postala članicom Međunarodne udruge sestara. Rockfellerova fondacija, osim što je pomagala gradnju škole 1925. godine, pomogla je i 1941. pri gradnji zgrade tadašnjeg internata (doma).

Škola stiče popularnost u Europi, pa ju je 1936. godine posjetila predsjednica Međunarodne udruge sestara Schwarzenberg. Kasnije, 1949. godine priznanje školi odao je i tadašnji ministar prosvjete dr. Ivo Banić, pozvavši na svečani prijem najboljih maturantica grada Zagreba i tri najbolje maturantice naše škole. Tim činom škola je svrstana u ravnopravan odnos s drugim školama grada Zagreba.

Godine 1945. škola je preimenovana u Školu za medicinske sestre. Iz Opatičke ulice, gdje je radila tijekom drugog svjetskog rata, vraćena je u prijašnje prostore u Mlinarskoj ulici. Školske godine 1949/50. izobrazba je produžena na četiri godine. Nastavni plan je nadopunjen predmetima opće naobrazbe. Praktična nastava odvijala se u bolnici ''dr. Fran Mihaljević'' i na klinici ''Rebro''. Fakultetski način vrednovanja znanja zamijenjen je uobičajenim srednjoškolskim sustavom ocijenjivanja tijekom cijele školske godine.

Od 1952/53. školske godine, odlukom Ministarstva zdravstva u školu se upisuju samo učenice s prethodno završenih šest razreda gimnazije, na koje se nadovezivalo trogodišnje školovanje za sestre. Od 1953/54., zahvaljujući dr. Štamparu škola je dobila status Više škole za medicinske sestre i u tom statusu djelovala sve do 1959. godine. Iste godine, sukladno novom zakonu o obrazovanju, ponovno je uključena u srednjoškolski sustav naobrazbe kao četverogodišnja škola, a 1961. godine izdvojena je iz sustava zagrebačkog Medicinskog fakulteta. Godine 1959/60. potpala je prvi put u svojoj povijesti pod nadležnost Ministarstva obrazovanja. Školu su od 1960. do 1970. godine mogle pohađati i odrasle polaznice za zanimanje medicinske sestre ili bolničarke. Škola je bila uzor i svim novootvorenim škola u Hrvatskoj. Stoga je 1963. godine postala Stručno-metodički praktikum za stručne predmete. Od 1977.  Praktikum više ne djeluje. Od svog utemeljenja pa sve do 1945. godine škola djeluje po principu koledža. Godine 1963. i 1976. otpočela je dogradnja novog objekta u kojem se i danas odvija nastava. Stariji objekt ostao je u funkciji doma za one učenice koje su iz udaljenih krajeva. Nastavni program i dalje se realizira putem teoretske i praktične nastave. Uz opće predmete proširuju se predmeti Zdravstvenih njega. Godine 1970. provedene su reforme srednjoškolskog obrazovanja (tzv. usmjereno obrazovanje). Pripremnim stupnjem (prvi i drugi razred) obuhvaćana je opća izobrazba, a završnim (treći i četvrti razred) izbrazba u struci. Od 1977. godine škola je (zajedno s učeničkim domom) udružena s ostalim zdravstvenim školama u Zagrebu u sustav ZOC-a (Zdravstveni obrazovni centar), sve do školske 1990/91. godine, kada ponovno postaje samostalna obrazovna ustanova s domom i s novoizrađenim programom izobrazbe za opće i stručne predmete.

Od 2010. godine škola se reformira na način koji je odobrila Europska Unija, te je uvedeno petogodišnje školovanje, na način da se u prvim i drugim razredima provodi izobrazba iz općih predmeta, a u trećem, četvrtom i petom razredu  izobrazba u struci.